OVO ĆE UKRAJINA GAĐATI U RUSIJI AKO DOBIJE RAKETE "TOMAHAVK" Potencijalnih ciljeva ima nekoliko hiljada, pogledajte DETALJNU MAPU
Američki Institut za proučavanje rata (ISW) objavio je mapu koja prikazuje ruske vojne i bezbednosne objekte koji bi se našli u dometu različitih verzija rakete Tomahavk ako Ukrajina dobije taj sistem.
Prema mapi ISW-a, cilj varijante Tomahavk, koja ima domet od oko 2.500 km, bilo bi oko 1.945 ruskih vojnih objekata, uključujući 76 vazduhoplovnih baza;
za varijantu od približno 1.600 km ISW navodi najmanje 1.655 poznatih vojnih objekata, uključujući 67 vazduhoplovnih baza.
Šta bi tačno bili ti ciljevi?
Mapa jasno razdvaja nekoliko vrsta objekata koji bi mogli postati mete: stalne vojne baze, komandni centri, skladišta municije i goriva, arsenali, radio-instalacije, mesta protivvazdušne odbrane, baze za popravku, fabrike oružja i postrojenja za proizvodnju dronova.
Na primer, fabrika dronova Šahed u Dželabugi, Tatarstan, tako je označena na mapi. ISW takođe naglašava ključnu vazduhoplovnu bazu Engels-2 i niz drugih aerodroma, čije bi uništenje ozbiljno narušilo operativne sposobnosti Rusije.
Mapa takođe prikazuje zone teritorija koje je Rusija okupirala unutar Ukrajine, kao i ograničenja dometa kraćih raketnih sistema (npr. ATACMS ima domet od oko 300 km) i dve varijante sistema Tomahavk (oko 1.600 km i oko 2.500 km) — što vizuelno pokazuje koliko duboko u ruskom svemiru Ukrajina može da deluje sa ovim oružjem.
Tehničke i operativne implikacije dometa
Razlike u dometu nisu samo brojke na papiru: varijanta od 1.600 km bi omogućila udare na važne logističke čvorove i komandne centre u zapadnoj i centralnoj Rusiji, dok bi varijanta od 2.500 km takođe mnogo udaljila infrastrukturne tačke, uključujući važne baze i industrijske komplekse u istočnim delovima zemlje. Ukratko – što je veći domet, to je šira lista mogućih ciljeva, a brojka ISW-a od skoro 2.000 objekata upravo to ilustruje.
Šta je Tomahavk?
Tomahavk, podsećanja radi, je krstareća raketa dugog dometa. Precizna je i konvencionalno vođena, i pogodna je za udaranje po fiksnim ciljevima kao što su skladišta goriva, skladišta municije, tehnički centri i fabrike.
U kombinaciji sa obaveštajnim podacima i preciznim ciljanjem, to je oružje koje bi moglo dugoročno i sistematski da degradira rusku logistiku i lance snabdevanja.
Politički i bezbednosni rizici
Međutim, imati listu od skoro 2.000 ciljeva i mogućnost da se oni napadnu nije isto što i politička odluka da se to učini. U Vašingtonu postoje velike sumnje u vezi sa kontrolom upotrebe raketa ako se one šalju preko NATO kanala, o čemu je sinoć govorio i američki predsednik Donald Tramp.
Naime, rekao je da je „donekle doneo odluku“ o slanju Tomahavka, ali da želi da zna gde će Ukrajinci poslati rakete i naglasio da ne želi eskalaciju. Tramp je rekao da bi postavio ta pitanja pre nego što bi Tomahavk bio isporučen.
Trampova administracija, koja bi trebalo da isporuči ovo moćno oružje, pokušava da održi kontrolu nad načinom na koji se ono koristi. Prenos Tomahavka Ukrajini preko NATO partnera pokreće pitanja o mehanizmima praćenja, mogućem preusmeravanju ili ko će na kraju odlučivati o izboru meta.
Šta bi Ukrajina mogla da cilja i zašto to šteti Rusiji?
Mapa ISW sugeriše da su najlogičniji ciljevi oni koji direktno podržavaju rusku vojsku: skladišta goriva i municije koja održavaju tempo borbe, baze za popravku oštećene opreme, skladišta municije, vazduhoplovne baze sa kojih se pokreću napadi i proizvodni pogoni (npr. za proizvodnju dronova).
Sistematski napadi na takve objekte mogli bi da smanje operativnu fleksibilnost ruske vojske i uspore njenu sposobnost da sprovodi ofanzive velikih razmera.
ISW dodatno ističe ranjivost komunikacionih i logističkih koridora. Prekidi u snabdevanju gorivom i popravkama se brzo prenose na nivo prve linije fronta, tako da manje goriva i resursa znači sporije kretanje, manje patrola i manju vatrenu moć.
Završni bilans stanja - koliko daleko sežu posledice?
Ako bi SAD i NATO dozvolili Ukrajini da nabavi Tomahavke, i ako bi Kijev, sa adekvatnim obaveštajnim podacima, počeo da cilja neke od tih skoro 2.000 meta, rat bi mogao da se pomeri još dublje u stratešku pozadinu Rusije.
To bi Moskvi otežalo sprovođenje operacija. Ali takav potez potencijalno nosi i veliku političku cenu: povećava rizik od direktnog sukoba, pokreće pitanje kontrole naoružanja i otvara debate o tome gde se granica ne sme preći.
Kurir.rs/Index/Agencije